Zašto ne vidim rezultate? Trudim se, vježbam, jedem zdravo….

Bez obzira koji je tvoj fitness cilj, ponekad možemo misliti da smo napravili sve da bi do tog cilja došli…ili se barem pomakli s mjesta, a pomaka nema. Nije loše onda malo sjesti i razmisliti. Genetika, dob, hormoni svakako igraju ulogu u tome kako naše tijelo reagira na promjene, vježbanje, prehranu i to nisu stavke koje možemo samo ignorirati. Zapravo, ne bi ni trebali. Ljepše je raditi sa i za svoje tijelo, a ne protiv njega.

Prihvatiš i tu genetiku i godine i hormone i sve skupa kakvo je. I radiš s tim.

Ako ti se ipak čini da si uzela sve u obzir, a eto ipak pomaka nema, evo zašto možda ne vidiš rezultate?

1. Ruke i noge rade trening, glava je negdje drugdje

E, da … prvi i najveći neprijatelj vježbanja. Glava u oblacima. Kad sam na treningu sa svojim vježbalicama, često upravo to prvo demonstriram. Jer nije isto prolaziti kroz pokrete i VJEŽBATI. Pa čak i da je forma savršena, broj ponavljanja i serije na mjestu… ako je glava u oblacima ili ako hoćete, nema duše u pokretu, badava. Ako pak forma nije savršena, a mi ipak “tučemo” po pokretima kako god, ne moram ni govoriti da postoji veliki rizik od ozljeda.

Vježbale u grupi ili same, kod kuće preko videa ili u parkiću, zaista je nužno i na prvom mjestu biti prisutna u pokretu. Ne radi trenera/ice i drugih već samo radi sebe. Jer trening je na prvom mjestu učenje. I to učenje kako se bolje kretati. Ako u autoškolu ne bi poslali susjedu da vozi umjesto nas, onda ne vidim razlog zašto bi to napravili sa vlastitim tijelom.

2. Cilj u oblacima

Kako glava može biti u oblacima, tako mogu i ciljevi. Ma svi smo ponekad krivi za to. I sama redovito pomislim this time next year za mnogo ideja. A jedno je maštati, a drugo je ono što možemo napraviti.

Ok, da raščistimo. Ne pada mi ne pamet reći da u fitnessu ne možeš sve što si zacrtaš. Ali ako si zacrtaš da želiš imati noge od 130 cm, a visoka si 150… onda hej…noge glava u oblacima. Tako da ipak postoje nerealistični ciljevi. Možda ne baš ekstremni kao ovaj primjer, ali više kao: želim izgubiti 20 kg u 2 mjeseca. Ne kažem da nije moguće. Ali pod koju cijenu?

Dobro postavljen cilj zlata vrijedi. Jer je to uvijek temelj od kojeg krećemo. Čak i ako mislimo da nemamo nikakav poseban fitness cilj, jer vježbamo samo rekreativno i za zdravlje… pa eto, to je zapravo naš fitness cilj. Svi smo mi rekreativci. Svi vježbamo za zdravlje i za život. Boljeg razloga nema.

I razumijem da je taj koncept fitness cilja na lošem glasu jer se uz njega uvijek vežu neke dramatične transformacije, dodaci prehrani i rigorozne dijete. No ne moraju ciljevi biti takvi. Oni su tvoji. Ono što ti želiš od svog treninga. Ako ni sama ne znaš što i kako, pročitaj post baš o tome.

3. Ubijaš se u ciljevima

Druga krajnost? I za to sam povremeno kriva. Ganjanje brojki i ako u trenutku brojke ne budu kakve smo očekivali…. pad sistema. Dva dana samo razmišljaš o brojki na vagi, kako je prije dva tjedna bilo bolje, a sad si sve pokvarila, a ne znaš ni točno s čim jer si sve napravila kako treba.

Ključno je imati cilj i dobar plan kako do njega doći. Ali jedan taj put nije pravocrtan. To što je neka poznata osoba prošla dramatičnu transformaciju u par mjeseci, može jedino biti neka motivacija ako imamo na umu da ta ista osoba ima i tim osobnih trenera, nutricionista, kuhara i kirurga iza sebe 0-24. Možemo li se poistovjetiti? Teško.

Iiiipak, puno se može napraviti i bez da imaš milijarde na računu. Upornost, ustrajnost, dosljednost – DA! Ali ne da se doslovce mrcvariš mentalno i fizički i taj fitness cilj preokupira tvoj život. Postoje bolji načini.

Samo treba volje i strpljenja. Budi nježna prema sebi.

4. Rutina

Navike! koliko nam pomažu, toliko i odmažu. Ponekad upadnemo u rutinu sa svojim treningom. Pa iako vježbamo 2-3 puta tjedno (ili više), više ne vidimo nikakve promjene. Razlog tome je što imamo pametno tijelo i ono se navikne na posao koji obavlja redovito. Kao i trening. Što ne znači da ako si do sada uživala u jogi moraš prestati s njom i početi igrati košarku. Dovoljni su ti mali izazovi. Ako si radila npr. 50 čučnjeva dnevno i to ti je na početku bio izazov, ali sada ti ne predstavlja nikakav napor, pokušaj s varijacijama. Svaki dan po deset komada više. Ili dvadeset. Ubrzaj. Uspori. Široki čučanj, uski, jednonožni, iskoraci ovakvi i onakvi… čuda! Daj tijelu posla. Što više posla ima, to će duže trebati da se ponovno prilagodi. Odnosno uz takve male promjene uvijek će biti izazov i uvijek ćemo vidjeti i osjetiti rezultate.

5. Iskrenost

Ako zaista ne vidiš ni jedan razlog koji bi se odnosio na tebe no i dalje nama željenih rezultata, prije nego sve pošalješ na jedno mjesto, budi iskrena prema sebi.

Možda ne treba ništa mijenjati, već samo sve ono što radiš sada… raditi DUŽE. Svako tijelo je drugačije. Možda tvom samo treba malo više vremena. A u tome nema ništa loše. Iako bi mi često sve – odmah sad, vjerujem da puno puno više možemo dobiti – malo kasnije.

Pusa,

Maja