To je samo faza

Zadržat ću se opet u hrani i vježbanju, ali vrlo lako ovu temu mogu povezati i sa ostalim sferama života. Jer (čak ni moj) život nije (samo) fitness. A može li biti samo faza?

I kad sam već kod toga, moram napisati da zaista život nije samo fitness. No do kuda će pustiti korijenje u tvoj život, to ovisi samo o tebi. Zašto to govorim?

Zato što svi mi imamo faze kad nam je nešto bitnije od nečeg drugog. Imamo fazu kad smo možda zaokupljeni učenjem i pripremom ispita, a sve ostalo je po strani. Imamo fazu kada nam je društveni život možda na prvom mjestu. Imamo fazu kada je to karijera, kada je posao ono zbog čega ćemo odgoditi kave, druženja i večere….ili treninge. Pa postoji faza kad više nisi u toj fazi. Možeš li se posvetiti poslu, obitelji, prijateljima i sebi kroz cijeli život? Možeš, kako ne! Vjerujem da nam je i većini cilj neko balansiranje svih tih bitnih segmenata kroz život.

No faze života utječu na prioritete i odabire koje radimo u točno tom trenutku, uglavnom uopće ne razmišljajući o svojim fazama ili ne fazama.

Pa tako imamo i fazu fitnessa. Fazu kad smo spremni izdvojiti ekstra vrijeme za pripremu hrane, kad predano biramo namirnice i izbjegavamo procesuirano, slano i slatko. Treniramo možda i svaki dan, šetamo, trčimo, aktivni smo na sve strane. Fitness nam je prioritet.

Moja faza teretane tu frazu čujem i prečesto. Ali prođe te, dođu neke druge faze u životu, kada osjetiš da se sada moraš više posvetiti nekim drugim manjim ili većim djelićima svog života.

Da se razumijemo, zaista ne mislim da je to dobro ni loše. To je tako. Ako ste ikada sreli neku osobu u svom životu koja tamo nije dugo ostala jer ste bili u različitim fazama života ili ste se sreli u krivo vrijeme, onda vjerujem da shvaćate što želim reći.

Samo faza može značiti sve. Faza u kojoj nismo zainteresirani ni za svoju prehranu ni za vježbanje može značiti da nismo zainteresirani za sebe. Što se događa puno češće nego uopće možemo zamisliti.

Zato će možda ovo zvučati malo čudno iz prstića jedne trenerice, ali redovito vježbanje i prehrana nisu u rangu prioriteta kao što je obitelj, posao i prijatelji.

Ali (ima ALI).

Jesu u rangu prioriteta pranja zubi i održavanju osobne higijene. Mislim teoretski, možemo ne prati zube više tjedana ili mjeseci… vjerojatno bi i mogli relativno normalno nastaviti sa životom, do trenutka kad bi nam zubi to jako zamjerili pa ne bi bilo druge nego posvetiti se njima uz stručnu lječničku pomoć.

Bedasta usporedba? Pa je. Ali ipak istinita.

Uvijek će se desiti samo FAZA kada smo za vježbanje i prehranu malo više zagrizli nego u nekoj drugoj fazi. Možda ćemo i više čitati, tražiti i isprobavati nove recepte, raditi plan prehrane i treninga. U nekoj drugoj fazi fitness neka bude higijena.

Najlakše mi je to opet povezati sa svojim životom. Vježbanje i prehrana su mi i strast i posao, ali ipak nisam vječno u fazi da guram svoje tijelo dalje preko granica. Kad osjetim da trebam malo više vremena za sebe, da mi jednostavno treba pažnje, onda sama sebi radim plan treninga, istražujem nove pokrete, kupujem neke nove namirnice pa čak i u svojim minimalnim kulinarskim okvirima kuham nešto novo.

Kad nisam u toj fazi, održavam što imam. Odabirem blaže treninge, šetnje i planinarenje, bicikliranje i jogging.

Život nije samo fitness. Ok, možda nekome jest, ali većini nas rekreativaca definitivno nije. I ne mora biti. A ipak se možemo svakodnevno zdravo hraniti, kretati, vježbati i voljeti svoje tijelo.

Čak i ako imamo potpuno druge prioritete u životu.

Pusa :*

Maja

Leave your thought