Trebala bi promijeniti prehranu.

Koliko puta smo to čuli? Ako ne od nekog drugog, onda od sebe same, barem u jednoj od inačica, možda nakon što se zaredalo par fešti i obilnih ručkova ili već četvrti dan za redom ručamo burek.

Ponekad je to samo fraza i ostane na nekoliko njih izrečeno i zaboravljeno. I ok.

Ponekad ta fraza postane ideja, želja pa se pretvori čak i u namjeru.

Ali za promijeniti prehranu (ili bilo što), želja, a ni namjera nisu dovoljne. Hoće se li se namjera pretvoriti u proaktivnost, u tvoju akciju, u neko djelo… a to ovisi samo o tebi. I da, samo o tebi.

Bez brige, ne mislim na #noexcuses. To što prehrana ovisi samo o tebi, to je dobro. Znači da ti, kao punoljetna odrasla osoba, donosiš sve odluke.

Znam da si u gužvi, da nemaš neograničene resurse, da nemaš osobnog kuhara, ali možda jesi to svojoj obitelji. E ipak, ne odlučuješ li TI o onome što TI jedeš?

Ako je tvoj odgovor – da, ali….– razumijem te! Zato što ono što ovdje definiram odlukom, najčešće to nije. Većinu odluka kroz dan ne donosimo na svjesnoj razini. Kako ću zavezati tenisice? Hoću li kolegi samo mahnuti u prolasku ili kimnuti glavom? Hoću li stolicu privući jednom ili s obje ruke? Ne razmišljamo o svakoj od ovih odluka koje donosimo. Donosimo ih nesvjesno. Prehrana je ipak malo drugačija nego vezanje tenisica, ali zapravo, sve je to stvar navike.

Način na koji privlačimo stolicu, možda neće baš drastično utjecati na kvalitetu našeg života, ali prehrana… e to je već druga priča.

Trenutak kad se ideja o promjeni prehrane transformira u želju, znači da nam sad ta želja šeta mislima. Pustimo li je da samo šeta, odšetat će i u zaborav, ali ako je želimo pretvoriti u akciju – onda moramo reagirati!

Naša reakcija nije dodatno razmišljanje o problemu, već utrošiti to vrijeme na promišljanje o onome kako bi voljeli da bude. I ne stati na tome.

Zapiši svoje ciljeve, stavi ih na papir. Kako bi voljela da izgleda tvoja prehrana? Tvoje nove navike?

Želim biti mršava i sretna. Želim doručkovati pršut i dinju na svojoj jahti, a dalje kako mi kuhar pripremi

Super. A onda ajmo realno.

Želim jesti redovite obroke i ne dovesti se u situaciju da pregladnim. Želim lagani i brzi doručak od kojeg nisam odmah gladna, obilniji ručak koji me neće uspavati jer imam još posla nakon, laganu večeru koju mogu jesti i moji klinci. Želim pripremati obroke dan unaprijed.

Odlično. Jesam li ovim promijenila svoju prehranu? Nisam. Ali na dobrom sam putu.

Slijedi mi još pitanja koje si moram postaviti da bi cijela ta ideja, namjera, želja ostala šetati po mislima i povremeno se pretvorila u akciju.

Koliko je moja sadašnja navika daleko od one koje želim?

Što je dalje, teže je naviku promijeniti. Ali nije nemoguće. Ali teško je, traži angažmana, ponekad bi najrađe odustala.

I onda se opet zapitaš – od čega bi odustala?

Previše je, naporno mi je o tome misliti svaki dan, nemam toliko vremena.

Hej, nitko nikad nije rekao da će biti lako. Nije lako i zašto uopće ići s tom idejom? Ako nešto želim, vrijedi mi, onda me nije briga što nije lako do toga doći.

Pa se zapitaš – vrijedi li?

Možda da, možda ne. I jedan i drugi odgovor su ok i vode do nekog cilja.

Promjena prehrane (ili bilo koje druge navike) možda je teška i traži tvoj angažman, ali nije odricanje od svakog gušta u životu. Nije život na pauzi zbog tvoje nove prehrane, ne moraš početi izbjegavati druženja i fešte i tvoji klinci ne moraju sada živjeti od piletine i brokule. Promjena navike je promjena navike. Teško je, ali nije ništa što je nemoguće i neostvarivo, za nekog drugog ili nešto mistično.

Svojim klijenticama često kažem da si usporede stvaranje novih navika kao neki tečaj, školicu koju si upišeš uz posao, klince i život. Želiš to za sebe. Možda je teško, možda te vikendima davi kad moraš učiti za ispit (ili u ovom slučaju pripremati hranu za idući tjedan), možda bi odustala kad nakon posla moraš čitati skriptu (ili u ovom slučaju odgovarati sama sebi na 100 pitanja), ali ti vrijedi. Ideš, trudiš se, za sebe. Ne želiš završiti samo završiti tu školu i imati papir u ruci, želiš to znanje za sebe, da ga koristiš i prakticiraš kroz cijeli život.

Netko drugi možda pomisli – morala bi nešto upisati – i ostane na tome.

Ti biraš.

Pusa,

Maja

ps. ako odlučiš nešto upisati, preporučam ti program FITKA “Ajmo skupa” 🙂