Draga nemotivirana,

Kako je jedan period bilo lako odvojiti vrijeme za vježbanje, pripremiti koji zdravi obrok, kako je bio gušt osjetiti te male promjene u svom tijelu…. tako se sada čini kao da je to možda radila neka druga osoba u neko drugo vrijeme. Misliš, kako je došla motivacija tada, tako će opet! Pa ćeš krenuti ispočetka, veseliti se promjenama, veseliti se novoj snazi pa čak i pokojem muskulfiberu.

Realno, nije problem krenuti ispočetka. I tisuću puta ako treba. Pogotovo što se nakon nekog vremena navikneš kretati iznova i iznova i tvoj početni “ponedjeljak” na rasporedu je više puta godišnje.

Nije problem, ali šteta je. Kretati iznova svako toliko znači da ćeš guštati samo i jedino u tim početnim muskulfiberima i malim promjenama.

Odustajanjem propuštaš sve ono ostalo. One nagrade koje dolaze kasnije. Osjećaju da je ranije bilo nešto nezamislivo izvesti, a sada taj pokret radiš s lakoćom. Osjećaj da refleksno posegneš za namirnicama koje će nahraniti tvoje tijelo. Osjećaj da na poziv na šetnju, trčanje ili planinarenje ne bude prva pomisao ne-da-mi-se. Osjećaj da zaista želiš koristiti svoje tijelo. Da si želiš dobro.

I znam da je teško. Pogotovo kad početna motivacija splasne, dogode se neke obaveze, život, novi raspored. Možda zaboravimo da je trening 2-3 puta tjedno, ali vježbamo svaki dan. Svaki dan je prilika za odluku koja će se ponekad činiti kao odricanje.

Svima je lijepo nagraditi se u trenutku. Želimo da nam je lijepo SADA. I badava nam netko govori da s pravim odlukama činimo dobro sebi u budućnosti. Nakon napornog dana, želimo da nam je lijepo sada. Lijepo sada ne isključuje lijepu budućnost, zar ne? Naravno da ne!

Ali jesi li ikad pomislila “da sam barem to još tada napravila?”

Nema smisla žaliti za nekom prošlom odlukom, zato što uvijek postupimo najbolje što smo mogli i znali u tom trenutku. Ali te misli su poziv na akciju sada, a ne razlog za grižnju savjesti.

Koji je tvoj razlog za vježbanje, za zdravu prehranu?

Ako je “zato što bi trebala….”, to nije dovoljno. Jednostavno nije. Kakvu motivaciju možemo dobiti iz toga?

Pa čak i ako imamo neki konkretni cilj i razlog, ali smo fokusirani isključivo na cilj, a ne na put do njega, nije dovoljno. A ne zato što TI nisi dovoljno dobra/motivirana/vrijedna/uporna, nego taj cilj nije dovoljno dobar za tebe. Super je imati cilj, ali ne poznavati put do cilja je užasno nemotivirajuće zato što će nam vječno u glaviti biti koliko smo još daleko OD CILJA, a ne gušt u putu.

A gušt je važan koliko i cilj, koliko i upornost i ustrajnost u putovanju. Odrediti cilj je relativno kratak posao, vidjeti sebe na cilju je lagan posao. Putovanje je i dugotrajno i ponekad ne baš lagano. Pa ako ti većinu vremena predstavlja samo smetnju i nelagodu…. kako možeš očekivati ustrajnost i motivaciju?

No odrađeni trening, kvalitetan obrok, aktivnost kroz dan je nagrada sama za sebe. Ona trenutna nagrada! Mogućnost da to odradiš sada, da budeš aktivna, da možeš pojesti obrok koji hrani tvoje tijelo – to je trenutna nagrada. A nagrada je i za koji mjesec od sada, ako budeš ustrajna.

Motivacija, ustrajnost i gušt su tako usko povezani. Jer motivacija nam ne znači ništa ako nema ustrajnosti. Ustrajnost će nam biti tlaka ako nema gušta. Motivacija je pokretač. Ali ustrajnost je ona koja čini naviku. Gušt je ono što čini naviku dobrom.

Znam da sada nemaš motivacije. No umjesto da samo čekaš dan kada će se vratiti, budi ustrajna i učini nešto dobro za sebe sada. Ne, ne mora to biti najbrutalniji trening ikad, ne mora čak ni biti trening. Prošetaj. I šetaj svaki dan, najmanje 30 minuta. Pozovi tu motivaciju nazad u svoj život. Ali ne čekanjem. Pojedi nešto kvalitetno, zdravo i fino. Nagradi se sada, ali nagradi se i za budućnost.

I znaj da ne moraš ništa. Tvoji razlozi i tvoji ciljevi su baš to – TVOJI. A ako nisu, ni jedna motivacija te neće spasiti od odustajanja. Razmisli što ti je važno. Zašto želiš vježbati, zašto želiš hraniti se zdravo? A isto tako… zašto ne želiš?

Prije nego što za sve okriviš nedostatak motivacije, porazgovaraj sa sobom i zapitaj se zašto ti je uopće bitna.

Voli se i poštuj dovoljno da ti bude stalo.

Pusa,

Maja