Još uvijek jedeš OVU namirnicu? Prestani odmah!

Ne, šalim se! 😀 U još jednoj fitness srijedi koja će možda biti sve osim fitnesa, malo ću obrisati prašinu sa svoje agronomske diplome da spomenem onu staru: “ono si što jedeš”

Za one koji ne znaju; prije nego što sam zaorala (kuiš?) putem fitnesa i nutricionizma, studirala sam ekološku poljoprivredu i nakon toga nekoliko godina radila u struci.

Kako sam puno išla po terenu i stvarno imala prilike upoznati i vidjeti proizvodnju od stočarstva do voćarstva, vinogradarstva i razno raznih prerada. Da mi je sve bilo gušt, naravno da nije.

Neke stvari bi voljela zaboraviti, a opet, da je bilo drugačije, možda bi sada radila potpuno drugačiji posao i imala potpuno drugačije mišljenje o …. pa o svemu.

Puno puta sam već spomenula da sam mišljenja da je uvijek bolje znati istinu. Koliko god ponekad se osjećali sigurno u svom BOLJE DA NE ZNAM balončiću.

Ima puno takvih bolje-da-ne-znam, ali s obzirom da najčešće bavim temom pravilne prehrane i vježbanjem onda je to spektar od bolje-da-ne-znam-koliko-sam-pojela do bolje-da-ne-znam-što-vaga-kaže.

Onaj bolje-da-ne-znam koji svi imamo, onako uglavnom prešutno, je bolje-da-ne-znam-ŠTO-sam-pojela.

Ako ste se ikad začudili zašto neke npr. borovnice uzgoje finu plijesan ako na njih zaboravite u frižideru, a neke druge borovnice se samo smežuraju u grožđicu i ništa drugo, onda ste se sigurno zapitali što zapravo jedete? Nije GMO.

Znate ono kad su u dućanu sve iste jabuke, uglancane i posložene fino svaka u svojoj maloj kadici? Isto nije GMO. Ali je sortirano tako da su sve iste veličine, kao što se sortiraju jaja u klase.

To što su uglancane, sve jednake i predivno savršene, ne znači da su te jabuke nutritivno bolje, kvalitetnije. Isto kao što ne znači da su one natučene i kvrgave – “domaće”, “nešpricane”.

Uzela sam za primjer jabuke, ali odnosi se na bilo koje voće/povrće. Tko je imao priliku proći velikim nasadom (opet) jabuka, definitivno je primjetio i kvrgave i nejednake plodove na stablima (i ispod njih) ,samo što će ti plodovi najvjerojatnije završiti u preradi, a ne u trgovačkom centru.

Ne zato što ne valjaju za pojesti, nego zato što nitko u trgovačkom centru ne želi vidjeti ružno voće i povrće.

Volimo da je čisto, uredno, friško i lijepo.

Ona lijepa glavica zelja, da bi bila takva lijepa i čista, netko se potrudio optrgati finu količinu lišća, a osim s estetske strane, to nije bilo potrebno.

Sve kupljeno u velikom trgovačkom lancu nije nužno loše. Isto tako sve kupljeno na placu nije nužno kvalitetno. Loše poljoprivredne prakse ima i kod malih i velikih. Isto tako, kod malih i velikih i ima predivnih, savjesnih proizvođača koji se zbilja trude dati kvalitetan proizvod.

Ono si što jedeš. Ali i ono si što kupuješ. Pomalo tužno, ovisi kako gledaš. No nekako se često uhvatimo (ili barem ja to tako) da sam razočarana nekim određenim kompanijama i proizvođačima, s druge strane ponovno se vratim istima jer mi je eto “zgodno”. U tom trenutku ili zbog lokacije, cijene, vremena… you name it. Mojih 20 kn možda ne znači puno, ali jednako misli jako jako puno ljudi. Pa se dogodi da podržavamo one koji to ne zaslužuju.

A ne moramo. Jer je to naš novac. I još bitnije, naše tijelo u koje unosimo potencijalna sr*nja. Da prostite. Možemo se žaliti koliko hoćemo da hrana danas nije zdrava, da je okoliš zagađen i da nas to sve skupa čini bolesnima.

No činjenica je da ipak imamo nekakav odabir. Pileći batak je još uvijek bolja hrana od hrenovke ili paštete, neke salame ili gotove pljeskavice. Borovnica iz dućana (da, čak i ona smežurana) je još uvijek bolja od voćnog jogurta od borovnice, choco cookiesa i mađarica (tužno, ali istinito). Pa dokle god radimo odabire koji ne idu u korist našem zdravlju, ne možemo u potpunosti kriviti zagađenje i lošu poljoprivredu praksu.

Nama ostaje da pokušamo pronaći i držati se tih savjesnih proizvođača, podržavati njihovu praksu. Kupovati sezonsko i lokalno, pa je i veća šansa da će novčići doći u prave ruke.

<3

Maja