Ne razumijem te, ali to je ok?
Razumijevanje. Jedna velika tema. Prevelika za jedan post pa će ovaj put fokus biti na vježbanju i prehrani. Pa… kao i uvijek na Fitki 🙂 Ako te ne razumijem, to je ok?
Razumno je tražiti razumijevanje. Pogotovo kad se radi o nekim odlukama koje su i nama samima teške. Drugačije navike, prehrana, redoviti treninzi. Nešto od toga ili možda sve navedeno. Koliko je lakše kad se neke odluke donesu zajednički, pa sve ono što je teško, prolaziš s nekim tko te razumije u potpunosti zato što prolazi potpuno istu situaciju. A opet… koliko je teže kad možda TI želiš prestati grickati čips svaku večer. Želiš, ali i ne želiš. Mogla bi, ali da ga netko skloni van dohvata ruke i vidokruga općenito. Mogla bi, ali da ti netko na drugom kraju kauča ne kaže da sad zbog TEBE ne smije jesti nešto što je gušt na kraju dana.
“Ok, ti jedi… ja neću”.
Kako to funkcionira? Ovisi. O nama. O situaciji. O hrani. O toj drugoj osobi ili više njih.
Ima li osoba na drugom kraju kauča razumijevanja za nas? Mi za nju? Kad već živimo u kulturi gdje je apsolutna nekultura odbiti hranu. Nekulturno je i stati jesti prije nego imaš osjećaj da ćeš se raspuknuti. I to RAZUMIJEM. Jer družimo se oko hrane, odmaramo se oko hrane, tugujemo s njom i slavimo svaku prigodu. To su naše navike. Pa čak i ako se kao pojedinac odlijepimo od te (ne)kulture, to ne znači da nećemo njome biti zahvaćeni barem nekom opsegu.
Znam. Čisto u praksi, lakše je pripremiti samo jedno jelo nego više za sve stupnjeve situacija “a ja to ne jedem”. Lakše je reći IDEMO trčati ili u šetnju, nego se spremati dok osoba na drugom kraju kauča ostaje tamo ušuškana pod dekicu. Lakše je već i kad te cimne i kaže “hej, zakasnit ćeš na trening” umjesto “ma kud ćeš sad vježbati, rekla si da si umorna”.
A što ako….
Ne razumijem te
Naše navike i odluke ponekad se neće poklapati s navikama osobe na drugom kraju kauča. Ponekad će izostati razumijevanje. No ako je i izostalo razumijevanje, podrška bi i dalje trebala biti tu. Ponekad nećemo razumjeti zašto je nekome nešto bitno, nećemo moći shvatiti što je ta osoba prošla, makar smo možda i prošli nešto slično. To ne bi trebalo biti bitno.
Možemo se podržavati i bez razumijevanja.