Najbolja novogodišnja odluka

Najbolja novogodišnja odluka , je li već donešena? Ili su novogodišnje odluke tamo neki zaostatak od prije desetak i više godina i više ih uopće ne donosimo, ako ikad i jesmo. Kladila bi se da su se neke novogodišnje odluke prestale donositi samo zato što su godinama ostale neispunjene. Već u veljači tema za zezanciju i dobar “meme”, a iduće godine ponovno na papiru i tako u krug.

Novogodišnja ili ne novogodišnja, odluke donosimo svakodnevno. Neke su veće, neke manje. Za neke je teže odlučiti, a neke odluke padnu posve spontano. Neke odluke lako je donijeti, ali nije toliko lako držati ih se.

Apsolutno sam sigurna da članaka tipa “kako se držati svojih novogodišnjih odluka” ima bezbroj. Zato ću umjesto toga ovdje zapisati svoje odluke i kako ih planiram ostvariti.

Vjerujem da nije nikakva novost kako donošenje odluke samo za sebe ne znači puno ako nismo razmislili i isplanirali korake kako ćemo doći do ostvarenja odluke. Ništa svemirski i mistično, sasvim najobičnije smještanje donešenih odluka u dnevni raspored! Svaka odluka mora postati navika.

Početkom svake godine donosim nekoliko novih malih odluka kad ono oko Božića malo smanjim doživljaj s poslom, uzmem koji dan za sebe, sjednem i osvrnem se na proteklih 12 mjeseci.

I koja je moja najbolja novogodišnja odluka?

Svaštanešto planiram kroz zimske praznike, uglavnom zamišljam scenu kako sjedim s knjigom u jednoj i kuhanim vinom u drugoj ruci, vani snijeg, lampice na boru… iii… uglavnom ništa od toga tako da je i to jedna od mojih novogodišnjih odluka. Treba mi malo vremena za sebe, treba mi reda u prehrani kad sam u najgoroj gužvi i jela bi sve nešto usput, treba mi vremena za familiju i treba mi mira. Ima nas još? ok, ajmo vidjeti kako do toga.

1. Hoću vrijeme za sebe

A tko neće? Ali kako? Moja odluka je da će ovogodišnja navika biti: nema mobitela prvih sat vremena od buđenja i zadnjih sat vremena prije spavanja.

Znam da bi to trebalo biti pod “normalno”, ali imam katastrofalan običaj odgovarati na mailove i poruke kad god ulovim vremena, a to je uglavnom kad pijem jutarnju kavu ili prije nego se srušim u krevet. Tako mi se cijeli dan pretvara u posao, od kad ujutro otvorim oči, do onog zadnjeg kad napokon legnem i pokrijem se preko glave. Ako nema mobitela prije spavanja, umjesto njega može biti knjiga, pa se možda i ostvari ona ideja s knjigom u jednoj, a kuhanim vinom u drugoj ruci. Manje mobitela, više vremena za sebe.

2. Hoću jesti kao normalna osoba

U periodima kad imam neki stabilni raspored, taman imala i pola sata slobodno, napravim nešto normalno za pojesti i sjednem i pojedem. To možda znači da pojedem više kajgane i kuhanih jaja nego što bi htjela, ali opet znam da sam pojela nešto hranjivo. S druge strane, kad mi raspored ne dopušta rutinu, onda se često pogubim i pojedem nešto “usput”. Gricnem malo tu, malo tamo. Možda nije nužno to hrpa keksi i peciva, ali nije ništa konkretno i vrijedno da me zbilja nahrani, a ne samo popuni prazninu u želucu.

Navika za ovu odluku: priprema hrane 2 x tjedno. Nedjeljom za ponedjeljak i utorak, a srijedom (jer srijedom najčešće kuham veći obrok) za četvrtak i petak. Ne volim bacati hranu nikako, pa kad jednom pripremim obrok/namirnice za idući dan, znam da ih neću ostaviti da propadnu u frižideru i svejedno pojesti neki usputni tost sendvič.

3. Hoću vrijeme za familiju

Moja veća polovica i ja volimo planinariti, volimo šetati, ali volimo se i ugnijezditi na kauč ispod dekice i gledati serije. Ne mislim se odreći povremenog ležanja na kauču, ali isto tako znam da nam to baš i nije neko druženje. I je i nije. Ne znam ni sama kako da objasnim.

Uživam kad radimo nešto skupa, a istovremeno nešto korisno, pa sam uz ovu odluku smjestila naviku trčanja. Taman na Novu godinu otrčali svoju prvu zajedničku utrku, a bio nam je baš gušt! Tako da se veselim još puno otrčanih takvih (i boljih) kroz godinu.

4. Hoću mir

Povremenom meditacijom u pokretu, plesom, ponekad samo neživciranjem radi nakih stvari na koje ne mogu utjecati. Ove tri prethodne navike, zajedno su zadnja ovogodišnja odluka. Vjerujem da je to moja najbolja novogodišnja odluka, ali opet sama za sebe ne znači ništa, ako oko nje ne stvorim naviku.

Koja pročitana knjiga više, fini doručak pojeden bez žurbe, druženje. Izgleda da je to moja definicija mira.