Lako za (ne)napraviti

Razmišljam hoću li današnjim tekstom uopće dati neki korisni savjet ili će se cijeli blog svesti na moja razmišljanja i neki svojevrsni rant.

Nema veze. Pišem.

Često i napišem neke savjete koje ispadaju da su…. prejednostavni. Ne nude magično rješenje. Ovisi kako gledaš. Stvar je u primjeni te jednostavnosti.

Vjerojatno svi znamo za onu “idi stepenicama umjesto liftom”. Ajme gluposti, kao da će me par stepenica dovesti u formu. Sviđa mi se ta fora pa ću je upotrijebiti i pokušati opisati što mislim pod jednostavno.

Recimo da radiš u neboderu sa dvadeset katova. Tvoj ured je na trećem katu i to je taman onako, ako odeš pješice malo se zadišeš, ako ideš liftom, možda baš i nije puno brže, ali je spretnije i lakše, pogotovo ako nosiš neke papire. Uglavnom ideš liftom, no jednom u par tjedana sjetiš ići stepenicama, jer ti negdje u glavi zvoni da bi se trebala više kretati.

Ideš na posao pet dana u tjednu i zato najmanje 10 puta tjedno imaš priliku odabrati: lift ili stepenice.

Onda jedan dan, ugledaš neki motivacijski članak li poruku. Pa sama sebi obećaš da ćeš SVAKI dan sada ići stepenicama. Bez obzira kako bilo, lift ne dolazi u obzir. Kako to bude s motivacijom, ponekad pršti iz nas i treba je nekako proslaviti. Odlučiš zato danas otići pješke skroz do dvadesetog kata. Dati sve od sebe, stisnuti zube i povući do kraja. Naravno da uspiješ! Hej! Dvadeset katova, pa onda će onih tri biti pljuga.

Drugi dan, dvadeseti kat dođe na naplatu. Bole noge, jedva nekako do posla….Kad dođeš pred stepenice, odlučiš (samo danas!!) ići liftom. Sutra ćeš zato otići duplo. Na šesti kat. Da odradiš ovo danas.

Dođeš u ured, a tamo te čeka obavijest da sutra ideš na teren, kod klijenta, treba obaviti neke sastanke… Ok, nema frke.

Sutradan si na terenu. Sastanak je u drugoj zgradi, u prizemlju. Nema stepenica kojima treba hodati. Nema lifta. Bez stepenica, malo si zaboravila na svoj izazov. Ali nema frke, nadoknadit ćeš sutra.

Ujutro, tek se spremaš za posao, a zvoni mobitel. Brzo brzo do ureda, treba nešto hitno poslati, gdje su oni dokumenti, sve stalo, sve čeka, ne mogu ništa bez tebe. Juriš, žuriš… stepenice? izazov? Nije prošlo kroz glavu. Imaš sad bitnijih stvari na pameti. I zbilja imaš!

Popodne negdje, apsolutno krepana od tisuću zadataka i poslova kojima su te zatrpali, sjetiš se svog izazova i kako je prošlo već nešto dana, a da nisi prošla stepenicama.

Ali sjetiš se onog osjećaja motivacije koji si imala na početku i obećaš si krenuti ponovno kad se malo posao smiri. Jer nije uopće teško. Lagano je.

Lagano je za napraviti, a još je lakše za ne napraviti

Želiš li zbilja napraviti nešto korisno za sebe, idi tim metaforičkim stepenicama svaki dan. Čak i da nisu tri kata. Neka bude jedan. Neka bude svaki dan, cijeli radni vijek pa i kasnije.

Zgodno je ponekad ubaciti koji izazov, gurnuti se mrvu jače, ali od jednog brutalnog treninga i superfit salate mjesečno, nemamo ništa korisno.

Uvijek će biti bitnijih stvari u životu ako tako gledaš. No nije tu stvar top-liste prioriteta. Stvar je u tome što ionako moramo jesti i ionako se moramo kretati. Zašto to onda ne bi radili na najbolji mogući način?

Ono što je dobro i korisno za nas, sitnice su. Male promjene. Lagano za napraviti.

No isto tako ih je lagano i ne napraviti. Šteta, jer baš te sitnice čine najveću razliku.

Pusa,

Maja

Leave your thought