Kompliciramo si život?

Kad god mi netko kaže da su mu draži moji tekstovi o ne-fitnessu nego oni striktno o vježbanju i prehrani, zamislim se, jer uvijek imam dojam kao da je sve to zapravo fitness. Sve što spominjem, sve o čemu pišem. Poznavanje tijela, razumijevanje, svakodnevnica…. jednako kao i pisanje o nekim klasičnim pravilima prehrane.

Kad klijentica ili klijent prolaze Fitkin program Savršene Prehrane , imamo se na Whatsappu, tipkamo u bilo koje doba dana ili noći i sva pitanja su pametna i vrijedna pitanja. Tek kad malo više pročačkamo po vlastitim navikama i sagledamo ih iz drugog kuta, naviru nam ta pitanja. Događa li ste to tek tada zato što ranije nismo propitkivali ni jednu odluku vezanu uz fitness ili smo eto sve tako uzimali zdravo za gotovo, to ne znam…. ali ipak vjerujem da je individualno. Kao i fitness.

Zanimljivo je koliko se razlikuju pitanja postavljena prije početka programa i za vrijeme njegovog trajanja. Treba li propitkivati svaki zalogaj? Treba li analizirati svaku kretnju? Ne treba.

Čak, rekla bi, ponekad se toliko upetljamo u detalje da zaboravimo na širu sliku. Danas kad internet vrvi trikovima koji nas navodno dovode do forme života, uopće nije teško upetljati se u detalje. Kompliciramo si život? Svakako.

Detalji poput odabira između whey hidrolata ili izolata, koliko kalorija trošimo vježbanjem natašte u usporedbi s treningom nakon malog obroka, u koje doba dana je najbolje konzumirati ugljikohidrate i slično… važno je znati da su to sve DETALJI. U ovom slučaju, detalji nikada neće biti važniji od šire slike; svakodnevnih zdravih navika, kretanja, vježbanja, zdrave prehrane, odmora i oporavka.

Zašto? Odgovorit ću na nekoliko pitanja!

Moram li piti protein shake-ove?

Ukratko – ne. Pravilnom prehranom, čak i u slučaju vegana, možemo bez problema pojesti sve naše dnevne potrebe za makronutrijentima. Ponekad, događa se da to nismo u mogućnosti (neka žurba, frka, strka…) i tada su proteinski shake-ovi spas. No znate kako kažu: Dodatak prehrani nije nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani. Dodatak je upravo to – dodatak. Mi bi ipak trebali biti dovoljno savjesni da namirimo svoje dnevne potrebe iz hrane. Jer hrana tome i služi. I tu ne mislim samo na proteine.

Moram li vježbati natašte?

Ukratko – ne. Ima li vježbanje natašte puno više benefita od vježbanja nakon obroka? Nema. Naravno da se prije treninga nije pametno nakrcati hranom, ali moramo li vježbati natašte ako će to značiti da ćemo svaki put prolaziti vrtoglavice, mučninu i nedostatak snage? Naravno da ne!! Također, nekima će trening, trčanje ili šetnja ujutro natašte sjesti odlično i osjećat će se friško i poletno. Znači li to da bi trebali ipak nešto pojesti prije? Ne! Otkrij ono što odgovara tebi. A to znači da ćeš možda trebati isprobati puno različitih stvari. I to nije razlog za strah i odustajanje. To je samo način upoznavanja sebe. Isprobavanje!

Moram li navečer jesti samo proteine?

Kada gledamo neku tipičnu fitness prehranu, preporuča se navečer izbjegavati voće i veću količinu ugljikohidrata općenito. Ovisno o tome kakve su nam navike, često ću tako i ja preporučiti. No to zapravo nije zato što se magično sve lijepi za nas navečer. Ali ima veze s nečim drugim! Za većinu koja radi neko tipično radno vrijeme, večer je vrijeme za opuštanje. Znači budiš se rano, radiš radiš radiš, dođeš doma, još malo radiš i onda se pred spavanje napokon malo opustiš i na neki način želiš produžiti taj period odmora. Bez obzira što mi mislili, često percipiramo hranu kao nagradu. I s obzirom da želimo produžiti taj period opuštenosti, skloni smo ponekad pojesti puno više! Pa zato…. jer nam je lijepo! E pa u tim slučajevima, ako smo skloni produživanju našeg opuštanja hranom, tada ima smisla ograničiti unos ugljikohidrata. Još pametnije bi bilo, osvijestiti poriv i potrebu za određenom hranom i mrvicu porazgovarati sa sobom. Što naravno nije lako.

Moram li jesti pet malih obroka dnevno?

Opet – ne. ALI! I to ima smisla za nekoga tko je sklon nesvjesno pretrpati se hranom kada pregladni. Ili za nekoga tko se često dovodi u stanje da pregladni. Izgladnjivanje nije fora. Mnogo malih obroka dnevno neće biti opcija za puno ljudi. Ne zato što nemamo vremena, već je stvar funkcioniranja organizma. Ako smo skloni “čapanju” slatkiša i gricki usput , tih pet manjih obroka dnevno moglo bi biti upravo ono što nam treba.

I za kraj….

Vjerujem da se vidi poveznica! Nema jedinstvenog recepta koji će biti jednak za sve. Mi smo na neki način dužni upoznati svoje tijelo i načine na koje reagira na određene promjene. Ono što funkcionira meni, nekog drugog bi izludilo. Ali i obrnuto. Zato nema smisla da ja (ili bilo tko drugi!) krojim planove prehrane po sebi ili da slažem treninge po svojim potrebama.

Ni jedna restrikcijska magična dijeta i ni jedna čudesna vježba neće nas dovesti dalje nego što to možemo s upoznavanjem vlastitog tijela i pronalaženjem onoga što mu odgovara.

Pusa,

Maja

Leave your thought