Kombiniranje hrane – što s čim i kako

Kombiniranje hrane , prije nešto godina jako jako popularno, a onda nakon toga strpano u kategoriju “istina ili mit” i više se nešto baš ne spominje.

Govorilo se kako nam pravilno kombiniranje hrane može pomoći da brzo i efikasno izgubimo višak masnih naslaga, dovesti nas do top forme i tomu slično. Kao, možeš jesti koliko želiš, samo namirnice moraju biti pravilno kombinirane. Zvuči divno.

Istina ili mit?

Pa istina je da ti pravilno kombiniranje namirnica može pomoći. Može pomoći bolje opskrbiti tijelo nutrijentima, može smanjiti probleme s probavom i može pomoći da jednostavno jedemo bolje. Ako zbog toga skinemo koji neželjeni špekić… ok.

Kod kombiniranja prehrane, imamo nekoliko kategorija hrane: škrobaste namirnice (batat, krumpir, ječam, pšenica, quinoa, leća, slanutak, grah…), meso i mliječni proizvodi, orašasti plodovi.

Odabiremo JEDNU od tih kategorija i kombiniramo je sa neutralnom skupinom (tikvice, zeleno povrće, salate, mahune, paprika, šparoge i sl).

To znači da bi po tom pravilu, jeli npr. Komad mesa i prilog od mahuna, ili krumpir sa brokulom. Svježe voće je ovdje zasebna kategorija i ono se konzumira zasebno ili eventualno u smoothiju sa nekim zelenim povrćem.

Osamdesetih, kada su se naveliko pisale knjige o kombiniranju namirnica, glavni aduti takve prehrane bila je pretpostavka da je našem tijelu nemoguće probaviti namirnice iz različitih kategorija, kao što su riža i meso.

A to zbog dva moguća razloga: zbog različitih probavnih enzima koji su potrebni u procesu probave za te dvije različite kategorije i toga da je za probavu ugljikohidrata potrebna lužnata okolina, a za probavu proteina – kisela. Pa onda ako je tako, naše tijelo ne bi bilo u mogućnosti istovremeno probavljati i jednu i drugu kategoriju hrane.

A je li tako?

Pa je i nije. Naša probava je daleko složenija od jedne velike vreće u kojoj se nalazi ili lužina ili kiselina. Također, probava počinje već u ustima kad hranu žvačemo i za sve to je potrebno više od jednog probavnog enzima.

No negdje ima i smisla. Najčešće će baš ove kombinacije namirnica smanjiti prejedanje (najčešće ugljikohidratima) i malo nas natjerati da radimo bolje izbore obroka.

Ništa se neće dogoditi ako pojedemo tjesteninu i meso. Naše tijelo je ionako sposobno probaviti praktički sve što u njega ubacimo. Ne kažem da bi to i trebali testirati. Barem ne svakodnevno. Sva naša tradicionalna hrana je baš ona koja je najveći NE u kombiniranju namirnica. Škrob i protein i obilje masnoća. Purica s mlincima, neki odrezak i pečeni krumpir, čevapi i lepinja.

Ok, od ugljikohidrata ne treba bježati, ali vjerujem da bi većini nas koristilo obratiti pažnju na izvor i količinu tih ugljikohidrata koje papamo. Jer čak i da se čvrsto držimo provjerene kombinacije meso + zeleno povrće, to meso može biti onaj siroti polu-gotovi cordon bleu i pohana brokula, a mogu biti i grill pileća prsa sa salatom od matovilca. Mislim da ćemo se svi složiti da nije isto, bez obzira na kategoriju namirnice.

No što je s onima koji ne jedu meso, jaja ni mliječne proizvode? Od kud njima proteini?

Čak i ako ne jedemo životinjske proizvode, pa čak ni soju i proizvode od soje, možemo dobiti dovoljno bjelančevina za normalno funkcioniranje i za rast mišića. E tu dolazi… kombiniranje namirnica. Sada više ne po onim kategorijama. Ako životinjske proizvode izbacimo iz igre ostaje nam kombinirati preostalo kako bi dobili potpuni protein. Raznovrsno! Što više svega! Naše tijelo treba sve esencijalne aminokiseline i ako mu neka nedostaje, neće imati “materijala” izgraditi što mu je potrebno. Npr. grah, iako je poznat kao bogat izvor proteina, šteka u količinama cisteina, metionina i triptofana.

Jer proteini životinjskog podrijetla imaju sve potrebne aminokiseline, a kod biljaka to nije tako.

Izvor proteina nije samo meso

Pa onda da bi dobili cijeli spektar, treba nam ovo što nedostaje grahu. To srećom imaju žitarice. Možda inače ne obiluju proteinima, ali ovdje daju baš ono što nam treba. Zato je odličan izvor proteina onima koji ne jedu meso, jednostavna kombinacija žitarice i mahunarki. Ječam i grah, riža i slanutak.

Kombiniranje hrane i namirnica nije sveto pismo, ali može nam pomoći da se bolje snađemo oko namirnica i prehrane općenito. Mislim da ni jedan režim prehrane ne bi trebali shvaćati doslovno i tupiti samo po tome. Ako ništa drugo, to će nas samo odvojiti od vlastitog promišljanja o prehrani i otkrivanja onog što nama samima odgovara. Neće nam svima odgovarati piletina i brokula i pet obroka dnevno. No svakako treba probati, učiti i na kraju kraja… što manje jesti “nešto usput”.