Koliko treninga je dovoljno?

Ufff… koliko treninga je premalo? Koliko treninga je dovoljno? A koliko previše?

Samo da se zapitamo – dovoljno za što?

Određivanje cilja u bilo kakvoj fizičkoj aktivnosti je od iznimne važnosti. Vježbati samo da se vježba, onako – za zdravlje, rekreaciju – odlično je! Ali opet, i vježbanje za zdravlje je određeni cilj, ne?

Tek kad cilj postavimo i znamo od kuda smo krenuli, možemo razmišljati o tome kako ćemo tamo stići.

Recimo da vježbaš za zdravlje i rekreaciju, pa i zato jer te jednostavno – veseli, tada svoju aktivnost nećeš ograničavati na nekoliko sati provedenih u dvorani. Tada su to šetnje, stepenice umjesto lifta, odlazak u dućan pješice umjesto autom samo zato jer je lijep dan i bez obzira što tegliš četiri pretrpane vreće. Prohodanih nekoliko stanica umjesto čekanja idućeg tramvaja, samo zato jer ti je glupo stajati.

Bedasto je misliti da se svaka ta stanica i svaka stepenica ne računa. Računa se itekako. Voljeti pokret, ne može biti veća ljubav prema vlastitom tijelu.

A što s ovim satima provedenim u dvorani/teretani? Koliko treninga je dovoljno? Jesu li dva sata tjedno premalo? Opet, zapitaj se koji su ti ciljevi i kako misliš provoditi ostatak svog vremena. Namjeravaš li išta promijeniti u svom životu kao onih par koraka i stepenica gore spomenutih? Ili već to sve prakticiraš pa je dvorana samo – dodatak?

Kako je važno vrijeme koje provodiš van dvorane, tako je važno i ono koje provodiš unutar nje.

Možeš imati najboljeg trenera/icu, najbolju opremu, najbolji i najpomnije napravljeni plan, no ako tijekom treninga razmišljaš o zadacima koje nisi stigla kroz dan napraviti na poslu, jesi li poslala onaj mail ili nisi, što je na akciji u Lidlu, koliko kalorija ima čaša vina i odvoze li komunalci plastiku u srijedu ili petak onda nismo puno napravili ni sa svim tim – najboljim.

Sat vremena treninga može učiniti čuda za način na koji se krećeš i osjećaš.

To znači da vježbanje mora biti više od niza kretnji koje kopiraš od trenera/ice ili ponavljanja kretnji glavom u oblacima. Mora biti osjećaj. A taj osjećaj može biti i u šetnji i trčanju, pilatesu, teretani, rolanju i sto drugih aktivnosti.

Sat vremena treninga može učiniti čuda ako si zaista prisutna u svakom pokretu i ako taj trening prihvatiš kao rekreaciju, ali i učenje. Učenje kretnji, koje ćeš kasnije koristiti u svakodnevnom životu.

A kad to kažem, onda često dobijem odgovor “ali nemam vremena još vježbati kod kuće”. No nije stvar u vježbanju kod kuće. Stvar je u tome zašto uopće vježbamo – ZA ŠTO? Za život. Za svakodnevicu.

Da osjetimo da koristimo guzu i u hodu i u usponu stepenicama. Da veliki teret ne dižemo leđima, da nam ne dođe muka ako nešto moramo dohvatiti sa stražnjeg sjedala u autu. Na koncu konca, da ne moramo izbjegavati sve te svakodnevne stvari “za svaki slučaj da nas ne uhvati u križima”.

Život je i dizanje teškog tereta i penjanje i spuštanje i okretanje u čudnim smjerovima i padanje na ledu.

A trening je vježba da nam tu “nezgodama sklonu” stranu života učini manje nezgodnom.

Možemo imati šest treninga tjedno i oni mogu proći samo – odrađeni. A možemo imati i taj jedan mali, ali zato iz njega izvući sve do zadnje sekunde, prisutnošću i upijanjem svakog pokreta.

Pusa,

Maja

Leave your thought