Kako se odmoriti?

Kako se odmoriti? Ili nam možda češće prođe kroz glavu pitanje – kada??

Vjerojatno sam najgora osoba koja može pisati tekst na ovu temu. Ne da se ne odmaram i da se ne volim odmarati, nego često zapnem i ne znam kako. Koliko god znam i mogu biti prisutna u trenutku, ili fokusirana ako ćemo tako, to ne mogu biti kad je vrijeme odmora.

Znači, moji dani se sastoje od predavanje i/ili treninga ujutro, od 08-13 h, onda imam pauzu sveeee do 16 h kad počinje moja večernja šihta treninga i s tim završavam otprilike oko 21-22, ali češće je to oko 23.

Neki dan sam išla kod zubara, otkazala treninge navečer i malo ostala doma u horizontali. Divota. Ni jedna večer mi nije tako slobodna i gledanje filma pod dekicom mi je rijetki luksuz i tu večer sam zbilja odlučila da ću iskoristiti do kraja. Stavim seriju, složim dečka, mačku i sebe na kauč i uživancija. Eh da… i gledam ja na sat. Gledam i gledam. Nisam normalna.

Još 150 min, do kraja uživancije. Još 120. …

Još 80.

Ajme meni još sat vremena samo!

Evo već je skoro gotovo (već u glavi zadaci za sutra…)

30 min… to je to…

Gotovo, gdje je nestalo?? Kao da sam jedva čekala da prođe, a ne kao da sam se borila da ne otkuca zadnja minuta. Pa na isto mi došlo!

Kako?? Toliko čekam taj dan da samo malo ljenčarim i ne radim ništa, a onda tih par sati provedem gledajući na sat i odbrojavajući minute “gušta” koji to nije jer vrijeme provodim gledajući na sat!!

Ah, prisutnost u trenutku. A trenutak tako brzo prođe. Htjele mi to ili ne.

I kako se onda odmoriti?

Za početak, bitna je razlika fizičkog i “onog drugog” umora. Za “onaj drugi”, koji nam često radi svakodnevnica, stres, kaos u glavi, vječito multitaskanje, meni je uvijek rješenje neka fizička aktivnost.

Nema boljeg od odlaska u prirodu. Bila to šetnja po parku ili uspon na Sljeme, rolanje po Jarunu ili nešto deseto, u tom trenutku dostupno. Na nama je samo da tu šetnju u prirodi ne shvatimo kao tlaku i zadatak.

Ne želim u to vjerovati, ali postoji mogućnost da nismo svi za odlazak u prirodu. Da nekome šetnja Sljemenom ili obližnjim parkom neće odmoriti dušu, da friški zrak neće malo maknuti svakodnevicu iz glave. Sto ljudi, sto čudi, sto aktivnosti. Sigurna sam da postoji nešto za svakoga od nas kako bi mogli odmoriti dušu.

Jedna mi od najmrskijih stvari za objasniti je upravo objašnjavanje, odnosno uvjerava nje klijentice da zapravo nije umorna kad dođe doma s posla. A naravno da je umorna. Ona je premorena, a ja se osjećam kao zadnji idiot uvjeravajući je da nije.

No tu je ta razlika fizičkog i “onog drugog” umora. Jer nije isto iscrpiti mišiće i umoriti dušu.

Zato vjerujem da ćemo u slučaju duše umorne od svakodnevnog stresa više koristi imati od lagane fizičke aktivnosti nego od izležavanja. Ako se već želimo odmaknuti od svakodnevice, onda ćemo to svakako bolje napraviti zbilja kad se odmaknemo, a ne da se s jednog ekrana i fotelje samo prikeljimo na drugi. Tu i sebe prozivam jer znam da ću pred telkom samo odbrojavati i razmišljati o svemu što još moram napraviti, a ipak ponekad odaberem i onaj komfor dekice, čaja i dobre serije.

A onda kad to tako već odaberem, da se ne bi dogodila repriza s početka ove priče, imam nekoliko pravila:

  1. Zaboravim mobitel. U drugoj prostoriji, torbi ili ga isključim i sklonim
  2. Prvo tuširanje, a onda dekica. Tako imam osjećaj kao da sam završila sa svim “zadacima” za taj dan i mogu prileći
  3. Zbilja i završim sve zadatke planirane za taj dan. Nema mi goreg nego kad se u pola noći sjetim da sam još nešto trebala napraviti, a nisam
  4. Vrijeme za opuštanje. Bilo sat ili dva ili šest. Radim fokusirano i konkretno do cca 21 h i onda maknem mobitel, ugasim mailove i tablice i ne palim do sutra.

A slično je i kad se planinari, rola i šeta. Mobitel imam uz sebe, za povremenu fotku i za nedajbože situaciju. Ali ne čitam mailove, ne čitam čak ni poruke, a na pozive odgovaram onako… ponekad! Obično negdje na cilju, ako se planinari onda na vrhu, uzmem 10 minuta da se natipka i pošalje koja poruka ako je baš nužno i ništa više.

Kako se odmoriti? Biti prisutna u trenutku i fokusirati se na… odmaranje. Žalosno je da sav fokus potrošimo na radne zadatke tijekom dana, a kada se napokon možemo odmoriti i predahnuti, glava nam je kaos. Hrpa moranja, obaveza, gustih rasporeda.

Odmoriti tijelo nije isto kao i odmoriti dušu. A zato prvo moramo otkriti što nam je zapravo umorno i zašto.