Kad te bocne….

Sjela sam tipkati, u planu je bila jedna posve drugačija tema, a onda nekako sam krenula drugim putem i možda pomalo odmakla od neke edukativne teme da napišem nešto što više liči stranici dnevnika.

Znaš ono kad skrolaš fejsom pa naletiš na nešto što je netko negdje komentirao, podijelio… ne zanima te konkretno tema ali vidiš da se nešto “kuha” u komentarima? Nadam se da nisam jedina.

Uglavnom, tako sam naletila na jednu objavu u stilu kako je uvijek bolje pojesti ono što želiš, uživati u hrani, otići s obitelji na ručak, pojesti desert nego biti mršavica. Bolje imati 10-20 kg viška nego živjeti u gladi.

Ne znam zašto, ali apsolutno nisam mogla vjerovati da to čitam. Ok, svakodnevno na portalima pročitaš puno šokantnije novosti, tako da ne mjerim ovu objavu sa požarima, pljačkama i ostalo, ali ipak… nisam mogla vjerovati da netko još razmišlja na taj način. I to popriličan broj ljudi.

Kako??

Kako uopće takvo nešto može biti ILI/ILI odabir? Ili ću gladovati ili ću imati 20 kila viška.

Pa jel onda oni koji nemaju 20 kila viška znači da žive na 2 lista salate dnevno i apsolutno odbijaju druženje s obitelji, pojesti sladoled ili otići na finu večeru.

Vjerojatno to govori više o meni nego o osobama koje su tog mišljenja, ali zabolilo me to. Na sekundu kao da me netko ošamario i šapnuo “to što radiš, potpuno je nebitno”.

Srećom, radim s toliko predivnih ljudi da znam to nije istina, ali svejedno….

Hrvatska je jedna od najdebljih nacija u Europi. Eto možemo biti ponosni da smo barem po nečemu na vrhu ljestvice. Ono što je još gore, jedna smo TOP nacija u Europi s brojem pretile djece.

Dok često čujemo i čitamo prigovore učiteljima i profesorima kako su nekako zakazali naučiti školarce nečemu, o prehrani djeca uče puno prije nego stignu do škole.

A od koga uče?

Pa reci mi onda da nije prioritet promjeniti svoje vlastite prehrambene navike, ako moram već tako napisati: naučiti kako se kontrolirati.

Jer biti “mršavica” nije pokazatelj zdravlja, ali nemati samokontrolu i trpati u sebe samo radi gušta okusa, to je.

Kako nemam djecu, zbilja ne želim djeliti savjete oko odgoja jer priznajem…pojma nemam.

Ali o važnosti pravilne prehrane i redovite fizičke aktivnosti, to znam.

I vjerujem da je svakom roditelju apsolutni prioritet da je dijete zdravo i da odraste u sposobnu i samostalnu osobu.

Molim te reci mi ako sam u krivu?!!

Kriva sam da najčešće fitness provlačim kroz zabavu, na treningu glasna muzika, u postovima s prehranom upisujem još bitno i nebitno. Je da se često zezam, najviše još i na svoj račun, ali ustvari svoj posao gledam jako ozbiljno.

MENI je ozbiljna i jako jako bitna stvar ako netko zbog mojih treninga promjeni mišljenje o vježbanju i prvi put u životu bude redovit na treninzima. A ako nije zbog mojih, nego zbog nečijih tuđih (jer zašto bi se svima svidjela ili ja ili treninzi koje vodim) opet sam sretna!

Pa slobodno shvatiš fitness kao zezu, ali te navike mijenjaju život.

Život ti neće promjeniti ni 15-minutna vježbica za guzu (pa čak ni moja!) ni tri salate koje pojedeš prije odlaska na more. Ali GODINE dobrih odluka svakodnevno, vježbica, kretanja, salata, juha i čušpajza, uz ponekad koji kolač ili pizzu – hoće.