Igra u svakodnevici

Pužemo, hodamo, trčimo, skačemo, igramo se… a onda se dogodi život pa radimo sjedečki, odmaramo sjedečki i zabavljamo se sjedečki. Gdje je igra u svakodnevici?

Tužan je život koji se svede na tri-četiri pokreta. Ne moramo biti plesačice i gimnastičarke da bi nam to bilo jasno. Čak i ako konkretno o toj temi nikad aktivno nismo razmišljale, kladim se da ipak ponekad pomislimo da nam je dosta kuća-poso života i da bi najrađe pustile sve i otišle čuvati ovce negdje daleko. I tu se naravno ne radi samo o pokretu. Ali radi se o tri-četiri nečega. Osjećaju da je svaki dan isti, jedvačekanju vikenda i godišnjeg odmora. Ne znam… jesmo li svi takvi? Moguće da jesmo.

Često čujemo da treba uživati u trenutku, u malim stvarima. I ok, vjerujem da s obzirom na cijelu situaciju u 2020 godini da smo svi nekako postali zahvalniji na malim stvarima. Na nekim stvarima i mogućnostima za koje možda uopće nismo ni bili svjesni da bi trebali biti zahvalni.

Ne znam kako vi, ali mene treba malo protresti da budem zahvalna na onome što imam.

Na svojim opcijama, odabirima i mogućnostima. Na zdravlju, na ljubavi, na svemu. Češće se pitam zašto nemam nego što sam zahvalna da imam to što imam. Možda bi se trebali držati onoga “ne poželi tuđe…”, ali danas je dovoljno par scrollova po Instagramu i eto desetak savršenih života prestavljenih u savršenoj fotografiji. Sami pojam influencanja je da mi koji gledamo i pratimo, poželimo nešto što nemamo. Savršena putovanja, savršene obroke, savršene outfite, savršene stanove i savršena tijela. Na stranu iskrenost i istinitost svega toga, ali poželimo. Hej! Na stranu i Instagram! Svaki dan prolazim uz jednu zgradu koju vidim kao savršeni Fitka studio. I poželim. Zapitam se zašto nisam naslijedila neke lude svote ili dobila na lotu koji ne igram.

No dosta o tome, vratimo se mi na igru. I kakve veze uopće ima igra sa zahvalnosti? Za mene, ima sve veze.

Igra je zahvalnost i gušt u malim stvarima.

Uživanje u svom tijelu i pokretu sada, a ne kad smršaviš, kad dođeš u formu, kad ovo ili ono. Prihvaćanje svoje šlampavosti, dvije lijeve i da si ok s tim da ti nešto ne ide od prve. Niti ne treba. Prihvaćanje da u nećemu nisi najbolja. Ovako iz glave, mogu nabrojati barem pet stvari koje mi ne idu nikako, a ipak ih volim: bicikliranje (to već svi znaju!), bilo kakve igre s loptom (a nikad ne odbijam picigin!), kuglanje, plivanje, trčanje.

No recimo da tebi igra nije ništa od gore navedenog. Kako se možemo igrati u svakodnevnom životu?

Protegni se na vratima

Barem pet puta dnevno, zastani kod svojih kupaonskih, kuhinjskih ili nekih drugih vrata i protegni se. Uhvati se visoko, uhvati široko, protegni ramena i leđa. Popni na prste i ispruži se cijela koliko najviše možeš.

Po stepenicama

Hodaj po dvije-tri stepenice odjednom. Možda je u nekim situacijama čudno, ali nije toliko čudno kao hodanje po stepenicama na sve četiri. A i to je moj prijedlog. Ok, možda ne baš u nekom shopping centru.

Po travi i po pijesku

Priznajem, ovo je klišej. Ali jako dobar. Ako imaš prilike negdje hodati bosa, zašto ne? Nekad me užasavala sama pomisao na praktički crne tabane, ali sad mi je čak i to super. Operem nožice i idemo dalje 🙂

Po drugom putu

Svi imamo neke svoje rute i puteve. Čak i ako se radi o šetnji. Ponekad prošetaj novom rutom, a ponekad samo obrni smjer kretanja.

Preko, a ne oko

Ako si u šetnji šumom i naiđeš na neki veći kamen ili panj koji inače zaobilaziš, pokušaj sada prekoračiti preko. Čak i ako ti je osjećaj baš jako glup i sva si si nespretna.

Po crti

Ima li netko da nije kao klinka koristio rubnik kao gimnastičku gredu? Nogu pred nogu i drži ravnotežu! Možda nisi već dugo, ali sjeti se idući put kad budeš u prilici (i uz neprometnu cestu) !

E sad iskreno… koliko ovih igra prakticiraš? Koliko ovih igra ti je potpuno blesavo i besmisleno? Pa jesu.

Ali kao klincima nije nam trebao neki smisao da bi se verali na drvo ili samo uhvatili i visili za granu. Sjeli na neki panj, trčali četveronoške po stepenicama ili na pločicama izbjegavali stati na crtu. Kužim, za klince je to ok, ali za odrasle je glupo i čudno.

Mi tražimo u svakom pokretu smisao. Koji mi mišići ovdje rade? Za što je ova vježba? To mi koristi za…? Koliko ponavljanja?

I iako mislim da pokretu i treba dati smisao, pokret u igri ima smisao sam za sebe. Znam da su ovi primjeri blesavi. I blesavi su namjerno. Svaki od ovih primjera prakticirala sam ja, a vjerojatno i sve vi kad ste bile curice.

A sada? Daj priliku pokretu u igri. Daj si priliku da se u nečemu osjećaš bedasto i da ti je to svejedno ok. Ništa više 🙂

Pusa,

Maja

Leave your thought