Klik

Moja imenjakinja Maja neki dan prije treninga izjavi da joj je teško osjetiti onaj “klik” u prehrani. Iako ga je već ranije osjetila, vodila se njime, a onda se negdje zagubio u moru drugih životnih stvari.

Jesmo li sada opet na početku?

 Vjerujem da nismo! Iako se ponovni klik treba još tek dogoditi, sad znamo da nam je klik brige za svoje tijelo ono što nedostaje. A klik kojeg spominjem nije ništa magično. Samo je trenutak kad ti sjedne na mjesto da je hrana i vježbanje briga za sebe. Za jedino tijelo koje imaš, ono koje je s tobom svaki dan. Podrška tijekom cijelog života.


Može li se nekako isprovocirati taj klik?

 Da i ne. Ako smo već ionako na putu i nešto nas treba samo malo pogurati da bi do klika došli, ono što može pomoći je svakako provesti malo vremena sa sobom, u razmišljanju, u nekom svom ritualu, čitanju.

No ako smo u fazi najbrže do forme i kako izgubiti 10 kilograma u mjesec dana, onda imamo još puno metaforičkih žganaca za pojesti.

Ne zato jer su oni koji su kliknuli na bilo koji način BOLJI od ostale ekipe koja (još) nije kliknula. Već su samo u različitim fazama života. Različiti ljudi u različitim fazama života.

Svatko se brine za sebe najbolje što može

Čak i kad mislimo da nemamo ni vremena ni volje da ni pomislimo na brigu o sebi, ona se ipak donekle manifestira. Ako ništa drugo kroz higijenu, kakve takve obroke i nehotično protezanje kad se zaista pokočimo od istih kretnji ili njihovog nedostatka. Tijelo traži da se brinemo o njemu. Čisto da bi preživjelo. I naravno…nastavilo normalno funkcionirati. I kad smo u tom modu preživljavanja pa se brinemo o sebi. Onako čisto da preguramo dan, treba imati na umu da je to upravo to – preživljavanje.

Imaš li sada trenutno stresno razdoblje na poslu, malu bebu koja traži svu tvoju pažnju i vrijeme ili nešto što te u ovom trenutku potpuno preokupira, tvoje tijelo će izdržati čuda da bi preguralo to razbolje.

Druga stvar je kad to krenemo iskorištavati. Pa je svako razdoblje našeg života stresno, preokupirano, zaokupljeno i jedina briga koju si možemo pokloniti je maska za lice svakih toliko i pet minuta ispijanja kave u miru.

Ohohoooo, pa ti imaš vremena za takve stvari!!

Ne postoje godine kad je vrijeme da se počnemo ili prestanemo brinuti za sebe. Ali kad smo odgojeni i odrasli u društvu generacije koja je čekala/čeka mirovinu da napokon može živjeti, onda nije ni čudo da imamo taj trpi i strpi se mentalitet. S druge strane, lako je tuđi život promatrati sa strane i odmah zaključiti kako je zasigurno puno lakši i bezbrižniji od onog kojeg ti živiš.

A klik?

Da se vratimo na temu. Maja kaže da je već doživjela klik, bio je neko vrijeme s njom i onda je nestao. I jako je važno sada za spoznati da Maja ne kreće ispočetka nego nastavlja dalje. Jer to je poprilično krivudava linija i ako očekujemo da će ići samo pravocrtno u našem idealnom smjeru, ravno prema cilju i to je to… onda nam slijedi razočaranje. Nije prehrana i vježbanje odvojeno od života nego je njegov dio. Kako onda očekivati da će ići pravocrtno? Pa čiji život ima takvu putanju? Moj sigurno ne!!

Vrati se sebi, prestani gledati svoje tijelo i zdravlje kratkoročno ako se misliš provesti ostatak života u njegovom društvu.

Pusa,

Maja

Leave your thought