Dobra i loša hrana

Dobra i loša hrana , kako namirnice i jela stavljamo u crno-bijele ladice?

Špinat, zobene pahuljice i pileća prsa su dobra hrana, a špek, kruh i tjestenina loše.

Osim ako slijediš neku keto prehranu, pa onda su dobri i špek i pileća prsa, ali zobene pahuljice nisu. A onda ako si možda vegan, onda ni špek ni pileća prsa ne igraju, ali dobri su i zobene i špinat i tjestenina.

Imamo li onda neku konačnu verziju dobre i loše hrane i što uopće s tim ladicama možemo napraviti?

Mislim da smo svi nekad, ako ne kasnije onda barem u osnovnoj školi učili piramidu prehrane, pa ovisno o tome kad smo tu osnovnu pohađali, različite su bile i piramide.

Kako sam ja učila u osnovnoj, a nije to baš tako davno bilo (iako je ta piramida dosta starija od mene) . Na dnu piramide bile su žitarice, tjestenine i kruh kao osnova prehrane, namirnice koje jedemo u najvećoj mjeri.

Piramida prehrane s kakvom smo se susretali u osnovnoj školi (ili barem neki od nas)

Iznad toga, malo manje trebali bi jesti povrća i voća. Onda još manje, mesa, ribe, mlijeka i mliječnih proizvoda. Najmanje, kao šlag na torti (piramidi) ide baš to… slatko, šećer i raznorazne gricke.

Kruh, pekarski proizvodi i tjestenina kao osnova prehrane danas možda nije daleko od istine za velik broj ljudi, a opet, ako smo ikad u bilo kojem smislu poželjeli promijeniti prehranu, kladim se da je prva misao bila – izbaciti kruh, tjesteninu i slatko. Već tad, naša piramida izgledala bi dosta drugačije.

Nisam sigurna što se trenutno uči u osnovnoj školi o prehrani, ali s obzirom koliko osnovnoškolaca svaki dan kampira oko pekare u susjedstvu, rekla bi da se današnja piramida sastoji samo od pekarskih proizvoda.

Nasuprot pekarskih proizvoda kao temelja prehrane, sad bi taj temelj trebalo biti povrće i voće, a onda u jednakoj mjeri žitarice, meso i mliječni proizvodi

Koja je onda dobra i loša hrana ? Jer vodeći se primjerom kruha, tjestenina i žitarica a koje su prije par desetaka godina bile savršeno “dobre”, sad to više baš i nisu. Zapravo, sve više nas se odlučuje za onu “izbacila sam ugljikohidrate”, tako potpuno otklanjajući najveću stepenicu ove prve piramide. Temelj nekadašnje prehrane kojeg više nema.

Naravno da danas, uvažavajući sva mišljenja, životne stilove i navike, postoji onoliko piramida koliko je i mišljenja i životnih stilova/navika. Samo meso, bez mesa, samo riba, samo povrće, bez povrća, masnoća i proteini, bez masnoća. Piramida koliko ti srce želi.

Volim misliti da je moja prehrana 100% moja odluka i da nije moguće da me netko “nagovori” da pojedem nešto što nisam htjela. Evo primjer pa će možda biti lakše objasniti na što mislim:

Ne jedem janjetinu. Nisam je nikad probala, ne zanima me, možeš me nagovarati do preksutra i uvjeravati da je to najfinija janjetina ikad, ne bi je okusila. Jer me ne zanima.

Čokoladnu tortu jedem. Pokušavam što manje, ali ako mi netko stavlja komad Sacherice pod nos i nagovara me da pojedem, vjerojatno i hoću, jer ju i želim pojesti. Fino mi je. Ponekad naravno i neću, jer ono… fitness.

To je moje mišljenje i odabir. Hrane u frižideru uvijek imam i obroci su manje-više isplanirani unaprijed. Ali živo se fućka mom tijelu za moj odabir i mišljenje.

Pojedem li svaki dan cijelu Sachericu, bez obzira na moje mišljenje, dobit ću karijes, xy kg viška i tko zna što još. Pojedem li svaki dan 8 komada Sacherice, što je cca 2000 kcal, neki pristojni dnevni unos energije i nastavim li tako jesti tu istu tortu svakodnevno kroz recimo godinu dana, vjerojatno se ni neću udebljati, jer ovako pojedem i puno više hrane od toga. S druge strane, tijelo će mi reći da nešto ne valja na druge načine. Nije briga organizam za moj odabir, kad će mi faliti svih mogućih nutrijenata. Osjećat ću se napuhnuto, natečeno, slabo i iscrpljeno. Možda mi se zaredaju neke infekcije, možda se više neću moći ni koncentrirati na ništa.

Lijepo je misliti da piramidu možemo složiti kako nam najbolje odgovara i papati što nam je najfinije u tom trenutku. “Mogu pojesti bilo što i ne debljam se”. Ne znam za vas, ali mogu nabrojati barem 10 slučajeva u svom životu kad sam to čula i bila sam ljubomorna.

Jesmo čuli kad za “mogu pojesti bilo što i ne fali mi kalija”? Ne? Nisam ni ja.

Smatrali kruh i tjesteninu dobrom ili lošom… to je naš odabir. Jedno je sigurno: bez brašna i šećera sigurno možemo i neće nam nedostajati ni jedan nutrijent.

No negdje odabir prestaje i tijelo traži svoje. Ponekad poželim da i to bude vidljivo u ogledalu jer možda bi tada svi skupa ranije reagirali i posvetili se više sebi, onome što nam je potrebno za život, a ne onom što nam je potrebno, odnosno što želimo u trenutku.

Često i taj nedostatak nutrijenata vidimo i osjetimo pa ipak ignoriramo. I umor i nadutost i nokti koji pucaju, to organizam ponekad ni ne šapće, nego vrišti, pa ga ušutkamo puderom, tajicama s visokim strukom i lakom za nokte i šišaj dalje.

Dobra i loša hrana , u niti jednom trenutku situacija nije crno- bijela. Vjerujem da hrana nije samo nutrijent, nego je i gušt. A na nama je samo pronaći onu piramidu koja će dati dobar omjer i jednog i drugog.

SAVRŠENA PREHRANA

jedan Komentar

Leave your thought